Rasulo se svud po svitu
to šibensko staro sime,
da se negdi u samoći
spomene i tvoje ime.
Pala si ka zlatna kiša
natopila zemlju suvu,
da nam opet rodi pisma
o ljubavi i o kruvu.
O šibenska pismo tiha
sve si rekla u dvi riči,
napila si žedne usne
mogu na kraj svita ići.
O šibenska pismo mila
sve si bila i sve jesi,
lanterna mi noćas budi
put mi kaži i ponesi.